Kazao je i ove rije i:
Uzvi eni Allah ka e: Ene inde zanni abdi bi, ve
Eneme ahu iza zekereni, fe in zekereni fi nefsihi - zekertuhu fi Nefsi,
ve in zekereni fi melein- zekertuhu fi melein hajrin minhum, ve in
tekarrebe ilejje ibren tekarrebtu ilejhi zira an, ve in tekarrebe ilejje
zira an tekarrebtu ilejhi ba an, ve in etani jem i etejtuhuherveleten"
- Rekao je Allah, d elle anuhu: - Ja sam sa Svojim robom kada misli o
Meni. S njim sam kad godMe se sjeti. AkoMe se sjeti u osami, i Ja se
sjetim njega kad sam sam; akoMe se, pak, sjeti dok je u dru tvu, i Ja se
njega sjetim u jo ljep em dru tvu. Kad mi se pribli i za pedalj, i Ja se
njemu pribli im za lakat, a ako Mi se pribli i za lakat, Ja se njemu
pribli im za
rukohvat.Najzad, akoMi se pribli i hodom, Ja u se njemu
pribli avati urbom.
(K)
A kazao je i ovako:
"Ve'an Abdillahi bin Busr, radi-je- l-Lahu anhu,
enne red ulen kale: "ja Resula-l-Lahi, inne erai'al-islami kad
kesuret alejje fe ahbirni bi ej in ete ebbesu bihi" - Kale - "La jeza-
lu lisanuke retibenmin zikril-l-Lahi".
-
Od Abdullaha sina Busra, r.a., prenosi se da je neki ovjek rekao
Bo ijem Poslaniku: "O Bo iji Poslani e, meni se ini da ima puno
islamskih propisa, pami ka i neke najva nije, kojih u se pridr avati", pa
mu je rekao: "Neka ti jezik neprestano
spominje Allaha, d elle
anuhu"
(T,MA )
Kazao je i :
"Men kare e harfen min Kitabi-l-Lahi fe lehu bihi
hasenetun vel-hasenetu bi a ri emsaliha, ve la ekulu: elif-lam-mim-
harfunve lakinne elifunharfun, lamunharfun,mimunharfun"
- Ko prou i ( pro ita ) slovo izAllahoveKnjige pribavio je sebi dobro, a
za to dobro stje e se deset drugih dobara. Nisam kazao: "elif-lam-mim" -
jedno je slovo, nego "elif" je slovo, "lam" je slovo i "mim" je slovo.
(T )
Zabilje en je i ovaj hadis:
"Ve anUkbete bin Amirin, radijel-l-Lahu
